Marko Šantić

Zbudi me v aktualno tematiko vstopa skozi pomenljivo perspektivo izgube spomina, skozi katero odpira prostor za premislek o sovraštvu, nestrpnosti in nacionalizmu, pri čemer do obravnavanih tem zavzame jasno stališče. Vsi elementi filmskega jezika se med seboj učinkovito povezujejo in s tem ustvarijo sugestivno zaključeno celoto. Pogumen in za današji čas še kako relevanten film, ki o nasilju spregovori, ne da bi ga sam reproduciral v podobi.

Scenarij za film Zbudi me pomembno in občutljivo temo obravnava z jasne in odgovorne pozicije, a hkrati vanjo življenjsko vključuje tudi elemente duhovitosti. Pozoren je na vsak lik znotraj zgodbe, ga precizno izpelje in mu skozi nepričakovane situacije ponudi prostor za večplastnost. Avtorji brezizhodnost začaranega kroga sovraštva spretno preslikajo v domišljeno krožno strukturo, v katerem bi konec lahko spet bil začetek (filma).

hrvaško: Kinematografija bivše Jugoslavije raspala se jednim tragičnim ratom. Prvi koji su uspostavili mostove između novonastalih država bili su sineasti. Ovaj film predstavlja sintezu skoro tridesetogodišnje saradnje kinematografija u takozvanom regionu. Film “Marko” svojom humanom porukom i vrhunskom realizacijom otvara nove prostore za kinematoografsku saradnju na prostorima bivše Jugoslavije.

Nagrada za etiko in človekove pravice.

hrvaško: Nakon pažljivog gledanja svih dokumentarnih i igranih filmova, izdvojili smo one koji, osim davanja jasnog uvida u nimalo ružičastu stvarnost Hrvatske, u kojima se nudi nada u bolje sutra, u kojima vidimo kako samo čovječnost, suradnja i uzajamno poštovanje pomažu da se ljudi osjećaju bolje, osnaženo i spremno za suočavanje s teškim životnim situacijama. Među tim filmovima, izdvojili smo igrani film Marko redatelja Marka Šantića, tužno divnu priču o ljudskim tragedijama koje su posljedica rata, o dva oca u ratu sukobljenih strana koji prepoznaju tugu i očaj u drugome i pomireno nalaze utjehu u ispijanju pića. Jer bol i tuga zbog gubitka sinova nema nacionalnost niti etničku pripadnost. Od dokumentranih nam je najviše rekao o patnji, ali i putu ozdravljenja, film Veće od traume redateljica Vedrane Pribačić i Mirte Puhlovski. Posebno je važno što su junakinje, a ne samo akterke priče, žene o čijem se ratnom stradanju najmanje govorilo u javnosti i čija se žrtva predugo prešućivala. Oba filma su i formom i sadržajem, prema našem mišljenju, najcjelovitija ostvarenja koja zaslužuju nagradu.

angleško: The Jury’s Special Prize for groundbreaking cultural change goes to the director of Lada Kamenski, Sara Hribar for smashing the chauvinistic cultural hegemony in Balkan films. In this festival of films from Balkan countries most of the films, include women solely as sex objects or aunty-granny types, and they are always secondary characters.

Lada Kamenski is refreshingly breaking away from the reigning man’s world,and stereotypical views of women. One looks forward to seeing the future steps, from this debuting filmmaker.

Za odločno in zrelo režijo, s katero zgradi intriganten pogled na sodobno življenje in ustvari nepozabljive filmske like.

angleško: For the cleverly formulated sort telling and the outstanding performance of the main character.

angleško: By the simplest of means and by the strength of performance this film pits humanity against bureaucracy with an all too real outcome. The jury gives a special mention to SRETAN PUT NEDIME („Good Luck Nedim“) by Marko Santic from Slovenia.